Reč Salaš vodi poreklo od Mađarske reči „Szállás“, a to u prevodu znači smeštaj. Prepoznatljiv su detalj Vojvodine i poznati po izuzetno bogatoj gastronomskoj riznici. Salaši su po svemu prepoznatljiv i tradicionalni panonski tip kuće za stanovanje.
Poznati su neki od sličnih izraza i sinonima za Salaš: sokak, peradarnik, čenej, delač, jakobovac, vučjak, majur, tomašanac, lug, kućerak, seosko imanje, bačija, erdevik i zaseok. Poljsko imanje na kome je izgrađena kuća, kao i ambari, čardaci i staje, naziva se salaš.
Salaši su najverovatnije nastali krajem 17. i početkom 18. veka, a najviše ih je izgrađeno 1848. godine. Prvo su bili povremeno mesto za stanovanje, a kasnije su na njima stalno živeli stočari i ratari. Izgrađeni su na području Austrije, Slovačke, Mađarske, Srbije, Hrvatske i Rumunije i smatra se da su apsolutno jednistveno građevinsko nasleđe.
Građeni su na samom početku na napuštenim zemljištima, koja su kasnije pretvarana u plodnu obradivu zemlju. Salaši su nastajali daleko od gradskih sredina pa i sela i na njima su živele i po tri generacije jedne porodice. Ostavili su na našim prostorima značajan trag u nazivima mesta, kao što je recimo selo u Mađarskoj koje se zove „Szabadszállás“.
Smatraju se izvorom zdravog života, a nastali su znatno pre nego što će Turci zavladati ovim prostorima. Kuće koje su izgrađene na salašima, imale su naziv „Salašarske kuće“. Poznato je da su kuće na salašima građene od prirodnih materijala, kao što je zemlja bogata glinom, čerpić (nepečena cigla sušena na otvorenom) i Pleter (pravljen od zemlje bogate glinom, seckanom slamom i vodom).
Salašarske kuće su građene kao dvodelne i trodelne sa obaveznim tremom, krov kuće je bio pokriven trskom, a prema položaju su imale sledeće nazive: Kuća na lakat, Kuća na brazdu i Preka kuća. Ove kuće su obavezno morale posedovati Kujnu (kuhinju u centralnom delu kuće), dve sobe i takozvani Gang (ulazni hodnik), koji su Nemci zvali Gonk ili Konk.
Postojala su dva tipa salaša i to Salaš farmskog tipa u kojoj je stalno stanovao Biroš (najamnik) i Salaš Polutan u kojoj je Polutan (imućan seljak), koji je na salašu boravio povremeno za vreme poljskih radova, a stalno živeo u kući koju je posedovao u selu.
Izvor Vojvođanskog mentaliteta, zdravog života, kulture, mesto vrednih i poštenih ljudi zdravog duha i spremih za šalu to su bili upravo salaši. Na salašima je uvek bilo obilja hrane počevši od vruće gibanice, poznate supe sa knedlama, sosa i kuvanog mesa, pohovanog mesa sa krompirom i naravno gombocama.
Vremenom salaši su bili sve više napušteni, neke su rušili, a neki su se urušili sami. Nestajanjem salašarskog života i samih salaša, nažalost počeo je da nestaje i deo kulture naroda na ovim prostorima.
Srećom salaši koji su preostali, počeli su da vraćaju svoj stari sjaj, jer je veliki broj njih renoviran. Sada se koriste kao turistički sadržaji sa prenoćištem uz naravno bogatu ponudu Vojvođanskih gastronomskih specijaliteta. Brojni turisti rado dolaze na salaše da se podsete svog detinjstva i kako su dolazili kod svojih baka i deka, a mlađa generacija saznaje kako se nekada na salašima živelo, kako su bili uređeni, kakav je bio nameštaj i saznaju šta su to čardaci i ambari.
U sadašnje vreme salaši su poznati po multikulturalnosti brojnih naroda na ovim prostorima, poznatom gostoprimstvu i naravno bogatoj gastronomskoj kuhinji i poznatim specijalitetima. Ako posetite neki od salaša verujemo da će vam razgaliti dušu tamburaši, koji će doći do vašeg stola i obavezno svirati na uvce.
A možda i posetite agenciju za nekretnine kako bi se raspitali o salaši i saznali da li je kupovina salaša možda vaša skrivena želja. Nikad se ne zna.
fotografije: „Atelje Višinka“ Sombor-Srbija
ljubaznošću slikara Jene Višinka