Najčešći razlog za selidbu je manjak stambenog prostora jer, kako porodica krene da raste, tako stan u kome živi počne da se smanjuje, pa svi imaju utisak da im nekako uvek fali još jedna soba. A kako narod kaže: “To malo što fali, to devojci sreću kvari”.
Ali postoji i onaj period u životu kada deca odrastu i odu na svoju stranu, u nameri da počnu da žive sami ili zasnuju svoje porodice. Često i na drugi kraj sveta, u potrazi za boljim načinom života, a roditelji ostanu u stanu koji im odjednom postane preveliki. Do juče su se svi sudarali na vratima kupatila, dovikivali se s kraja na kraj stana, za trpezarijskim stolom je uvek bilo živo jer bi svakog dana i neko od njihovih drugara bio na ručku. A sada, odjednom, vlada neka čudna tišina.
Prazno gnezdo
U modernoj psihologiji postoji termin pod imenom „sindrom praznog gnezda“, koji pogađa roditelje koji nisu spremni da prihvate to da su deca odrasla i otišla od kuće. U stvari, u prvom momentu skoro da nema roditelja koji su na to spremni i koji ne osete tugu zbog njihovog odlaska iz zajedničkog stana, iako su, u isto vreme i ponosni. Stvorili su samostalne mlade ljude, koji su spremno zakoračili u nešto sasvim novo.
Vremenom, počinju da prihvataju novonastalu situaciju i da razmišljaju kako da iz nje izvuku ono najbolje. Neki dečije sobe još dugo čuvaju u onom stanju u kome su ih deca ostavila, a ponekad reše i da od njih naprave nešto za sebe. Mali atelje za hobi kojim se bave, radnu sobu ili nešto slično.
Ali ima i onih koji nemaju takvih afiniteta i svoje slobodno vreme, nastalo zbog smanjenja obaveza kod kuće, koriste za duži boravak u prirodi, u šetnji s prijateljima, planinarenju, putovanjima ili nečemu drugom. Upravo oni najčešće shvate da im je stan sada preveliki, pa požele da se presele u neki manji.
U njihovom slučaju, život u malom stanu ima mnogo prednosti. U nekim ozbiljnijim godinama, održavanje stana im sve teže pada, pa često traže pomoć. A pritom, mesečni računi su za manji stan neuporedivo niži. Struja, komunalije i porez mogu biti i više puta jeftiniji, što svakako nije zanemarljivo. Pa zašto bi plaćali mnogo više, ako bar pola stana više uopšte ne koriste?
Činjenica je da većini, s godinama, treba sve manje, tako da se odlučuju da krenu u akciju traženja novog, manjeg stana. Ovog puta, prioriteti su se promenili pa ne traže stan blizu vrtića i škole, već ono što je starijim ljudima potrebno. Stan koji u blizini ima prodavnicu, pijacu, poštu, banku, dom zdravlja... I naravno, trebalo bi da ima centralno grejanje, da bude svetao, na I ili II spratu, u zgradi sa liftom. A poželjno bi bilo da ima i terasu, da je dobro izolovan i da po mogućnosti, ima lep pogled. Ako je još i u blizini nekoga od dece, tim bolje, jer će svima biti lakše.
Zato zovu neku od agencija za nekretnine i saopštavaju im svoje zahteve, a ujedno im i svoj stan daju na prodaju. I, s obzirom da su u pitanju profesionalci koji dobro rade svoj posao, za koju nedelju mogu očekivati da dođu do onoga što su želeli. Da prodaju svoj stan, a kupe manji stan, otprilike onakav kakav su tražili. E, sad je vreme za pakovanje i osmišljavanje plana selidbe.
Upravo tako. S obzirom da su planirali selidbu u manji stan, nekih stvari će morati da se odreknu. Ako je novi stan prazan, može se odmah organizovati krečenje, premeriti i nacrtati plan, tako da mogu da počnu sa osmišljavanjem novog prostora. To im ujedno pomaže da odluče šta će od starog nameštaja zadržati, a šta odbaciti. Ono što više nije potrebno može se prodati, pokloniti ili odbaciti. U svakom slučaju, to bi trebalo da budu one kabaste stvari, koje bi bile prevelike za novi prostor, ili se stilski ne bi uklapale u zamisao koju imaju.
Dok se novi stan renovira, ima vremena da se raščisti ono što više nije potrebno, nabavi materijal za pakovanje (kutije, kese, folije, lepljive trake, itd.) i počne sa pakovanjem prvo onoga što im je u tom trenutku najmanje potrebno. Ono što se trenutno koristi, uvek se ostavlja za kraj. Ipak, ako su stariji ljudi u pitanju, može da se desi da im sve to postane suviše naporno. Ali, ima rešenja. Agencije za selidbe nude i usluge pakovanja, kao i odnošenja nameštaja i ostalih nepotrebnih stvari, što je u ovakvim situacijama spas.
Ipak, ima i obaveza koje mogu da obave samo vlasnici. Treba otkazati na vreme internet i kablovsku televiziju, da se ne bi desilo da račune plate duplo. Dotle bi trebalo da je renoviranje novog stana gotovo, pa sa agencijom može da se zakaže termin za selidbu u novi prostor. A neposredno pre selidbe, treba spakovati ono što je najvažnije, a ostavljeno za kraj, i jedan kofer kao za kratko putovanje, da bi za prvih nekoliko dana imali one osnovne potrepštine. Znači odeću, kozmetiku, lekove, punjače za telefone, dokumente, i dr.
Uz sve to, treba se oprostiti sa komšijama i najaviti im dan selidbe, jer će tog dana po hodnicima zgrade biti malo gužve, lift će često biti zauzet, a kamion agencije za selidbe će biti parkiran ispred zgrade. Da nekome ne bi zasmetalo, to im treba najaviti unapred, ili na ulaznim vratima zgrade postaviti obaveštenje.
Došao je i taj dan. Sve je spremno, pa nema razloga za brigu. Radnici agencije za selidbe učiniće sve, da ovaj stresni posao prođe u najboljem redu. Kažu da “ko se seli, taj se ne veseli”, ali uz njihovu pomoć, sve ide lako.
Uostalom, ovo preseljenje za same vlasnike novog stana treba da znači i novo poglavlje u životu, ono u kome će malo više ugađati i brinuti o sebi. I ne treba žuriti sa sređivanjem. Treba sebi dati vremena da se sve dobro osmisli, i treba uživati u saznanju da ste za sebe učinili veliku stvar.
Ujedno, od prodaje starog, većeg stana, uvek ostane nešto novca koji se može upotrebiti za neke nove komade nameštaja, tehniku, a možda i za neko lepo putovanje. Zašto da ne? Ne mora sve da bude za “crne dane”. Možda novo poglavlje života donosi nešto sasvim novo i mnogo lepše od svih očekivanja.
Mnogo puta smo videli da je veličina stambenog prostora vrlo relativna stvar. Pre svega, zavisi od toga kako ćete ga organizovati jer manji prostor, ne mora da znači i manjak komoditeta. Vrlo često je upravo suprotno. U malim stanovima sve je skockano kao u brodskoj kabini i podređeno potrebama vlasnika. Sve to ponekad ima svojih mana ali isto tako, ima i mnogo prednosti.
Šta mislite, da li biste mogli da se odreknete većine svojih stvari i živite u manjem prostoru nego sada? Podelite to sa nama u komentarima.
Autorski tekst: Jelena Todorović
Fotografije: Unsplash.com